Nikoga ja više ne priječim…niti da ide, niti da ostane. Ako im je dovoljno stalo, borit će se za mene, ma koliko ih ja tjerala. Ako me ne žele, neće ostati, ma koliko ih ja molila. Zato ne molim. Samo lutam između vlastite svjesnosti i vanjskog svijeta. Nepoznatog, dalekog…
Skupljam dijelove sebe i nosim ih u tami kako mi ih ne bi ukrali, kako ne bih ponovo izgubila sebe. Potrebna sam si. Zavila sam i dušu i tijelo u crno da bih sakrila ožiljke, kako svijet ne bi vidio…ne zaslužuju vidjeti…Nitko.