Među ljudima vlada mišljenje da samo u određenom životnom dobu može da se iskusi ljubav. Kao da je ljubav odlazak u armiju, pa ako je ne otaljaš dok si mlad i „dok je vreme“ onda nešto s tobom nije kako treba, a posle je kasno. Mnogi govore da se greške kao što je ljubav prave samo dok si mlad i glup. Zanimljivo je što ljudi koji to misle, čak i kad pokušaju ljubav, bilo pod mlade ili pod stare dane, zaista naprave grešku. Ne zbog broja godina koji imaju, već zbog toga što veruju da je ljubav greška. Zbog toga što više veruju u grešku nego u ljubav. A u životu postoji jedan zakon, jak kao i zakon gravitacije – ono u šta veruješ tako ti bude.
Ljudi
Ove godine neću vam poželeti da budete zdravi. Ni da nađete ljubav, niti da imate para. Ove godine poželeću vam nešto veće od toga. Onu suštinu koja stoji iza svake od tih želja. Poželeću vam zaboravljen, stigmatizovan, omalovažen osećaj. Nasušnu potrebu ljudske prirode koja je na mapi naših životnih puteva označena kao ćorsokak iako je jedini koji nas vodi na željeno mesto.
Dragi svi,
A pogotovo vi čija sam se imena godinama upinjao da zaboravim. Zajedno sa tim otiscima jagodica koji su kao danga vaših inicijala ostali po mojim nepcima i tim zgodnim telima a nezgodnim karakterima koja su kao mošti ostala u mojoj prošlosti – izvolite uđite. Sedite. Dragi svi, a pogotovo vi koji imena nemate, već imate obličje sećanja, zajedno sa svim tim neocarinjenim bagažom u kom švercujete sva bolna sećanja, u koji ste spakovali sve naše crno-bele filmove i negative starih fotografija – izvolite i vi. Smestite se.
Čitav svet nastane kad karlica udari o karlicu. A zatim kao sto sekundara svakim otkucajem zastane na svakom broju tako i moja zastane ukopana u tvojim odajama u kom sekunda traje kao stoleće sladostrašća. Tada sav poznati svet postane veći za jos jednu svest. Svo jedinstvo uroni u dvojstvo, individualizam u pluralizam, ja u mi. I onda, u zagrljajima koji znače dopust, sve do tada koketne zabrane dobiju smisao.
Ako spavaš voleo bih da se iz sna preneš. Ako hodaš da se na ravnom ni o šta sapleteš. Ako žvaćeš, da ti najslađi zalogaj za dušnik zapadne. Ako ti je vruće, da te hladan znoj oblije. Ako si na ivici da doneseš odluku, da u nju posumnjaš. Ako sreću istinski osećaš, da njeno trajanje u pitanje dovedeš.
Svi smo mi na različitim mestima ogrebani, i svako tu svoju napuklinu na koži liže nekom samo sebi znanom bajalicom. Neko šapatom neko kuknjavom, ali svako bdi nad svojom kako najbolje zna i ume želeći samo jedno. Da zaraste. Ili da joj se makar obodi zakore pa da uteši svoje strahove kako je, evo, krenulo na bolje. Svakoj od tih ogrebotina zna se Ime, Prezime i datum nastanka. Kao da im je to kakav registarski broj u svemirskoj arhivi boli. Ono što retko ko toj zjapećoj provaliji na srčanom mišiću zna – je rok trajanja.
Svima nam je poznata izreka „Kakve su ti misli takav ti je život“. Tako malo reči koje tako mnogo govore. I svi se sa tom izrekom slažu. Načelno. Jer kad je osetimo – zvuči tačno. Ali kad pokušamo da je analiziramo – zvuči bolno.
ČOVEK KOJI GOSPODARI SOBOM – RAZUME SVAKOG, DOK ČOVEK KOJIM GOSPODARI SVAKO – NE RAZUME NI SEBE
Daj mi ruku. Idemo zajedno na jedno mesto koje osećaš da postoji, samo misliš da niko nije dovoljno lud da zaista tamo sa tobom i pođe. Idemo na mesto kom i ti i ja znamo geografski položaj, koordinate na mapi i nadmorsku visinu. Idemo zajedno tamo gde smo već bili jednom davno. Na ono naše mesto, koje smo možda umom zaboravili ali ga se naše duše i dalje sećaju.
Jedina osoba sa kojom si se rodio i sa kojom ćeš umreti, sa kojom svake noći zaspiš i sa kojom se svakog jutra budiš, od koje nikad ne možeš da pobegneš niti da se igde sakriješ – si ti. Ljudi su skloni da upravo tu činjenicu najčešće zaboravljaju. Odbijaju da shvate da su njihov um, telo i duh jedina kuća u kojoj će ikad živeti i iz nekih njima znanih razloga odluče da život ipak provedu živeći kao podstanari… Umesto jasan odraz u sopstvenom ogledalu traže izmenjen u tuđim zenicama, misleći da je lepši.
KAD PRESTANEMO LJUBAVNE HORMONE DA LUČIMO, VEZA OPSTANE AKO SE ZA LJUBAV ODLUČIMO
Ne postoji ljubav koja je bila pogrešna, postoje samo ljudi koji svašta nazivaju ljubavlju. Ne postoji zauvek slomljeno srce, postoji samo srce koje sebi ne dopušta da zaraste. Ne postoje dve udaljene duše, postoje samo dva čoveka koja su se odlučila odaljiti jedno od drugoga.