Poslodavci kažu da imam premalo godina da bi me smatrali dovoljno iskusnim, a roditelji da imam previše godina da bih još uvek, sa fakultetskom diplomom, bio na njihovoj grbači. U takvom svetu, dok čekam da omatorim da bi me neko shvatio ozbiljno, radim posao koji nema nikakve veze sa mojom strukom. Ne živim više u Beogradu, ali on još uvek živi u meni.
Pišem blog jer vodim rat sa rečima u glavi, pa preko papira potpisujemo primirja. Ne pišem da bih bio u pravu, nego da bih bio srećan. Čovek nema ništa od toga kad je u pravu, a ima sve onda kad je srećan. Nemam mnogo slobodnog vremena za pisanje, ali zato brzo kucam po tastaturi. Imam pogan jezik al’ čist obraz. Pristajem na kompromise samo ako su časni, znači vrlo retko. Ustajem starijima i trudnicama u prevozu, ali ne dam nikome da mi sedne za vrat.
Ne volim psihološke knjige o podizanju samopouzdanja jer snižavaju inteligenciju, lepo izložene kolače jer pozivaju na greh, i uređaje koji se pregrevaju jer je život suviše kratak.
Smatraću da sam uspeo u životu onda kada lažni moralisti, puritanci, ekstremni nacionalisti, homofobi i seksisti budu znali moje tekstove napamet i čitali ih svojoj deci.
Moj TEDx govor možete pogledati na sledećem linku:
Neke od mojih intervjua možete pročitati ovde:
Blog Ingrid Divković: Bogdan Stevanović
Wannabe Magazin: Bogdan Stevanović Blogdan, bloger
eTrafika: Kad glasovi ćute – ja vrištim, grmim i saznajem kroz slova
Samo pozitivno: Intervju iz regije – Bogdan Stevanović – Ako hoćeš da nasmeješ boga samo mu reci svoje planove
Lola: Blogdan – Jedino bezbedno mesto je ono koje nosiš u sebi, zato ja svoje nosim sa sobom
WakeUp: Kad ljubav pokaže srednji prst
BL portal: Mi, dvoje djece, pas, dva mačeta
BG Online: Život izvan zone komfora – Bogdan Stevanović Blogdan: Ljubav i razumevanje nas čine boljim ljudima
Sasvim lično – Bogdan Stevanović Blogdan: Veseliji od svojih tekstova
Adriadaily: Intervju sa Blogdanom: Lična iskustva su odavno izgubila na važnosti
Cool Cooltura: Blogdan: Sa ljubavlju smo u deficitu
Ovaj post je dostupan i na: енглески
23 comments
Gde si se skrivao do sada….
Mogu reci samo jedno,svaka cast,tvoj tekst ”Zivot mazi samo pesnicama” mi je otvorio oci za bolje sutra.Hvala ti puno
Svaka čast za tekstove!!!
Blogdane blogom si dan. 😀
Samo me zanima koliko dobijaš po članku i od koga, osjećam da je neka zapadna sila sa tobom
Zelim da sto pre uspes u zivotu! Samo napred! Odlicni tekstovi.
Blog dovoljno ozbiljan da ima svoj domen.
da ti nije malo
Super
Hvala ti…
MIslim da si ti muska verzija mene…
Ne znam kako do sada nisam naišla na tebe. Pa ti si ozbiljan pisac…
Realno – ti si retard.
Uh, ljubomoran sam na ovaj tvoj tekst. Zato sto ja nisam napisao, a kao takvog eh kako bi potpisao kao moj!
Sumnja u uspeh nema mesta na ovoj adresi. Cak ni jedan broj citalaca ovih recenica je dokaz da se lagano , kako to i treba :” per aspera ad astram” penjes tim vec upotrebljenim stepenicama. Pero u ruke i nadji izdavaca….Siguran sam da ce te prevoditi…Ti ni ne znas da si nasao posao…a trudise se da ga nadjes…Mozda kod pogresnih ljudi…
Ko ti je napunio glavu time da moras da radis to sto su te ucili..?? Naucen si se rodio…
Citam i knjige za samo(p)opravljanje,citam i tvoje tekstove (ZALITE SE TISE sam poslala na sto strana pa i preko okeana, ponekad te i citiram u svojim radio-prilozima) i zadovoljna sam dokle su me odvela oba stiva…Ziv ti nama bio!
Ne znam da li bre da te pozelim sebi ili cerki :). Salim se. Retko izadju reci iz srca, a jos redje uspeju da prenesu emociju koja se menja iz sekunde u sekundu- kao zelatin u vodi. Ti si uspeo. Ne salim se
Glupi stocar.
Hvala ti… Sto posojisssssssssss <3
Pozdrav
Da li smijem tekstove kopirati,
unaprijed hvala
E hvala ti Bogdane do neba. E sad mi je lakše a i osmeh je u srcu.
Ogledalo li si?
Odraz li si moje zgužvane sive mase koju sam šutnula.
Da ne vidim i ne čujem, samo da zaboravim koliko znam na čemu stoji svet.
Čitam šta pišeš.
Lako uviđam da je svaka reč skliznula iz tebe vrlo precizno tačno gde treba.
I da je bez ikakvog uloženog truda biran redosled reči u rečenicama.
Ne želim da čitam tvoje misli i sagledavanja na razno.
Ti si sve ono od čega bežim glavom bez obzira.
Ti si sva bliskost i otuđenost između onog što biram i onog što se trezvenost naziva.
Najgori si.
Od svih koje neko “šeruje”.
Najbolji si.
Da me podsetiš od čega sam sazdana a što je nepoželjno u svakodnevnici u domenu samoodržanja.
I zato kad vidim tvoje ime neću nikada više otvoriti link.
Otrovaćeš me istinom.
Išamaraćeš me istinom.
Bićeš beskrajno surov a ja sam samo žena i mati.
I moram ostati na nogama.
I moram preživeti i laž.
A kamoli istinu.
O tome šta je život i šta su ljudi.
A ti si jednako ogledalo i odraz.
[…] Više detalja na: blogdan.rs […]